Kada sam započeo pisati ovaj blog moja ideja je bila da se s vremenom dotaknem svih tema koje su prepoznatljive u Dalmaciji, ali moja trka na sve strane Dalmacije ne ostavlja mi puno vremena za opušteno kućno  natipkavanje po laptopu. Ipak s vremena na vrijeme prisilim se uhvatiti pisanja jer razmišljajući o nekim dalmatinskim momentima jednostavno ne mogu odoliti ne napisati koju riječ. Jedna od aktualnih srpanjskih tema je svakako nadolazeća Sinjska Alka u kolovozu, a osobno je smatram  jednim od najvećih doživljaja koji se mogu doživjeti u Dalmaciji.

Biti u Sinju na dan održavanja alke i iskusiti tu monumentalnu energiju kojom grad zrači je neopisiv osjećaj. Već rano ujutro slijevaju se rijeke ljudi u grad, a ponosni sinjani dočekuju prijatelje i poznanike iz daleka, opčinjeni i ponosni svojom alkom i tradicijom koja je preživjela sve ratove, vlasti i iskušenja. Pred početak same utrke iz tribina prepunjenih publikom može se nazirati ples stotina lepeza kojima se dame i cure u svojoj punoj ljepoti rashlađuju dok ustreptalo očekuju da natjecanje započne. S obzirom da se alka održava u kolovozu kada nam sunce podaruje najveće vrućine, neki putnik namjernik bi možda i mogao pomisliti da sva ta sparina može biti i otežavajući faktor koji bi mogao utjecati na posjetu ovog događaja. Eh kako bi se prevario!  Desetine tisuća ljudi koji dolaze taj dan u centar Sinja ništa ne može zaustaviti. Cijelu godinu živi se za dan održavanja alke i prešetavanje gradskim ulicama u najboljim izdanjima,  kao da svi dolaze na vjenčanje svojih najmilijih. I da, ovaj događaj zapravo i je jedno veliko vjenčanje na otvorenom; svih žitelja Cetinske krajine i njihove alke. Ona im je poput  člana obitelji, spada im među najbitnije faktore u životu, a ljubav i ponos koji ispoljavaju prema njoj su fascinantni i besmrtni. Iz svakog parka, sa svake klupe i u svakom kafiću jedina tema o kojoj se priča tog dana je tko će predvečer postati slavodobitnik. Zvuci gradske glazbe cijeli dan odjekuju ulicama, a vjernici i obitelji alkara mole se na jutarnjoj svetoj misi za uspješnu utrku i pobjedu najmilijih. Ađutant alkarskog vojvode vozi se gradom u kočiji i poziva predstavnike crkvenih, gradskih i vojnih vlasti. Pucnjevi topova ( mačkula ) u ranim jutarnjim satima odjekuju gradom koji doslovno pršti od života i uzbuđenja. Alkari i njihovi pomoćnici ( popularno momci ) uživaju tijekom cijele godine iznimnu popularnost i poštovanje među narodom Cetinske krajine, ali onaj čije koplje će na taj dan biti najpreciznije slaviti će se poput najokorjelijeg ratnika heroja. Slavodobitnik će to večer pozvati svih da dođu u njegov dom na zajedničku i narodnu proslavu, a njegovo ime ostati će vječno zapisano kao jednog od pobjednika alke.

A kako je zapravo sve počelo ? Za to se treba vratiti u 18. stoljeće i ispričati priču o slici Čudotvorne Gospe Sinjske. Njenu sliku su u Sinj donijeli fratri iz Rame u Bosni i Hercegovini, bježeći u strahu od turske odmazde. Bila su to teška vremena kada su turci ratovali s Mlečanima i neprestalno proganjali kršćane po pograničnim područjima. Ratni vihor došao je i do Sinja 1715. kada se bosanski paša, Mehmed-paša Čelić sa 60.000a vojnika 23. srpnja 1715. god. spustio niz Prolog. Turci su potom opkolili Sinj. Napad na Sinj kojeg je branilo tek 700 vojnika otpočeo je 8. kolovoza. Toga dana izgorjela je Gospina crkva pod Kamičkom i crkva svetoga Franje. Četiri su dana Turci nemilice iz topova tukli Sinj, a 14. kolovoza Mehmed-paša zapovjedio je opći juriš. U jeku turskih napada  fratri su izvadili sliku Gospe i počeli joj se moliti. Fratrima se pridružio i obični narod i dva dana i dvi noći neprekidno su molili Gospu da im pomogne. I na dan 15.tog kolovoza dogodilo se čudo. Sva u bijelom pojavila se Gospa na gradskim zidinama, pogledala u svoje vjernike i ispružila ruku prema Turcima. Među njima je zavladala žeđ, dizenterija i strah, a u osvit Velike Gospe Mehmed-paša  Čelić prekinuo je opsadu i pobjegao. Narod je prepisao ovu čudesnu pobjedu milosti njihove Gospe, stoga su u znak zahvalnosti vjernici i fratri koji su preživjeli čudotvornoj slici napravili zlatni okvir i prozvali je Čudotvorna Gospa Sinjska. U crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske i danas se može vidjeti slika sa natpisom: IN ERPETUUM CORONATA TRIUMPHAT – ANNO MDCCXV (Zauvijek okrunjena slavi slavlje – godine 1715.) koja se svake godine iznosi u procesiji gradom na 15. kolovoza.

I upravo u čast ove velike pobjede započela se održavati u Sinju svake godine Sinjska alka, uvijek prve nedjelje u mjesecu kolovozu. Nevjerovatno je kako je alka, kao događaj opstala više od 3 stoljeća.  Kako se zapravo odigrava natjecanje ? Okupljanje svih sudionika započinje već tijekom poslijepodneva u Alkarskim dvorima gdje alkarski vojvoda vrši smotru, a nakon toga povorka kreće prema trkalištu. Nakon dolaska na trkalište vojvoda zapovjeda početak utrke. Alkari imaju zadatak dok jašu punim galopom na svojim konjima pogoditi alku koja se sastoji od 4 dijela. Logički, pogodak kopljem u sridu i središnji dio alke donosi i najviše bodova. Nakon svakog pokušaja konjanici moraju dojahati pred svečanu ložu kako bi vojvodi i časnom sudu predočili alku na koplju ili prazno koplje. Namještač alke uzvikuje broj osvojenih bodova. Svi alkari imaju pravo gađati alku 2 puta, a u treći krug ulaze samo oni s najviše bodova. Svaki pogodak u sridu pozdravit će i zvuci limene glazbe, a nakon toga i pucanj topova ( mačkula ) smještenih na starom gradu. Naposljetku slavodobitnika proglašava alkarski vojvoda i vezuje mu plamenac na koplje.

Alkarski statut dozvoljava da postanete alkar samo ukoliko ste rođeni u Sinji ili Cetinskom kraju, a roditelji su u trenutku vašeg rođenja morali imati  prebivalište u Sinju. Zanimljivo je ipak da se dugo smatralo da je  najuspješniji alkar svih vremena Nikola Cerinić bio rođen na Braču međutim nedavno istraživanje profesora Jakova Žižića pokazalo je da je Nikola ipak rođen u Sinju, gdje je doselio njegov otac Ante i oženio se. Alkar Cerinić bio je slavodobitnik alke čak 12 puta, u periodu od 1873. – 1899, a od svih pobjeda čak tri je ostvario s 3 pogotka u sridu. Cerinić je izabran i na dužnost alajčauša čak 19 puta. Alajčauš je jedna od najbitnijih funkcija u alki; on je zapovjednik svih alkara kopljanika koji zamjenjuje alkarskog vojvodu i pomaže mu u svim poslovima oko alke, pa i onom najbitnijem- regrutiranju novih alkara. Mnogo je vrlo karizmatičnih osoba koji su bili sudionici alke, a meni je svakako jedan od najdražih Ante Delić Firal, koji je zbog svog stasa i pogleda bio možda i jedan od najfotografiranijih sudionika alke. Firal je imao ulogu arambaše, zapovjednika alkarske čete i na dan alke bi u velikom loncu kuhao nekoliko kg kapule, a zatim bi iznad lonca stavio glavu dok mu se oči ne bi zakrvavile radi oštrijeg pogleda. Njegova figura ostala je dokumentirana mnogo puta tijekom njegovog prisustva na alki ( 1906- – 1929. ) pa je tako prikazan i na jednoj razglednici, pa čak i u reportaži National Geographica iz Sinja daleke 1928.

Oni stariji i ljubitelji domaće filmografije mogli bi se prisjetiti sjajne domaće serije Čovik ipo koja ekranizira lik Vice Buljana, postratnog gradonačelnika Sinja, ministra ribarstva i preporoditelja gospodarskog Sinja. On je kao zaslužni građanin obnašao dužnost Alkarskog vojvode od 1957. – 1963. Portret njega i mnogih drugih sjajno su prikazani u Muzeju Sinjske Alke otvorenom 2015. u Sinju. Ovaj fascinantan muzej za mene je sigurno jedan od najboljih koje sam posjetio u Hrvatskoj ,a suvremenom prezentacijom posjetioce upoznaje s odorama i oružjem alkara, a posebna atraktivan je prikaz alkarske povorke u prirodnoj veličini, kao i rekonstrukcija sinjske bitke iz 1715. Svakako tijekom vašeg posjeta Sinju uvrstite ovu lokaciju kao nešto što je MUST SEE !

Zanimljivo je i da se sama alka u svojoj dugoj povijesti nekoliko puta prigodno održavala izvan Sinja i to 1832. i 1836. u Splitu, 1922. u Beogradu, 1946. u Zagrebu i 2017. u Vukovaru. Održavala se i u čast raznih vladara kroz ova stoljeća, pa i 1875. kada car Franjo Josip I. posjećuje Sinj na svom proputovanju Dalmacijom. U carskoj pratnji te 1875. su i fotografi Borović i Goldstein iz Zadra koji će napraviti 2 fotografije iz Sinja sa prikazom alkara koje su vjerovatno i prve koje su zabilježile ovaj događaj i alkare. One će biti objavljene u prigodnom albumu posvećenom carevom putovanju Dalmacijom skupa sa još 22 fotografije iz raznih dijelova Dalmacije. Car je bio toliko oduševljen viđenim da je tadašnjeg slavodobitnika nagradio zlatnim prstenom. Karizma ovog natjecanja privlačila je i sve predsjednike i mnogobrojne političare i druge uglednike  koji su kroz 20. i 21. stoljeće bili važni faktori življenja na ovim prostorima. Doći na alku i biti viđen, ili sponzorirati i pomagati njeno održavanje bilo je pitanje prestiža, i onda i danas. I Unesco nije ostao imun na ovaj događaj pa je 2010. alka uvrštena u popis nematerijalne svjetske baštine u Evropi. Ne treba stoga čuditi ponos svih stanovnika Cetinske krajine koji se diče svojom alkom, ona je za njih mnogo više od same igre. Ona je svjedok naše hrvatske povijesti, spomen na borbu slabijih protiv jačih, ona je i spomen na Gospu koja je čudotvorno obranila grad ali i živući, besmrtni svjedok života na ovim prostorima kroz vijekove. Prvom prilikom kada je opet na taj dana budem mogao posjetiti ja ću to i napraviti, sretan i ponosan što je dio svih nas. A vama koji je niste još uvijek vidjeli uživo želim da vas ovaj blog nadahne i motivira da čim prije posjetite Sinj i uživate u jednoj od najposebnijih dalmatinskih priča; onoj koja nikada neće postati Zaboravljena Dalmacija.

Igor Goleš