Subota, jutro je, uživam ispijati kavu i razmišljam kako bi bilo lijepo napisati nešto o mojoj novoj knjizi koja će doživjeti svoju premijeru za nekoliko dana. Knjizi- katalogu, spomenaru na 20 godina strastvenog rada u kolekcionarstvu. Nema druge, idem se uhvatiti malo pisanja. Iako sam kolekcionar i više od 30 godina, zadnjih 20 sam se apsolutno i strastveno posvetio sakupljanju starih razglednica Dalmacije, a s vremenom i druge papirnate građe. Imao sam i mnoga turbulentna razdoblja koja su se odrazila i na mene i na moje kolekcije. Kako sam ja rastao i padao, tako su se i one mjenjale. Neke razglednice koje su bile kruna moje zbirke nepovratno su otišle u tuđa vlasništva, ali došle su neke nove, možda i bolje i zanimljivije. Ovih godina kada sam napokon stabilizirao i sebe i svoj kolekcionarski put i stvaralaštvo odlučio sam ovaj trenutak zamrznuti u vremenu, spasiti ga za sebe i druge, pokazati kroz ovu knjigu što je sve ono što mene toliko raduje i inspirira da toliko vremena provodim putujući cijelom Hrvatskom i istraživajući neke stare i gotove zaboravljene Arhive. Zašto kažem baš zamrznuti ovaj trenutak u vremenu ? Pa zato što nikada ne znaš kakve životne okolnosti mogu čovjeka natjerati da se opet rastaje od svoje zbirke, onog što godinama stvara i što postaje dio njega. Naposljetku nije ni smisao gomilati stotine i tisuće artefakata u svom depou i ne djeliti to sa širom publikom. Najveća nagrada koju sam u svom dosadašnjem radu mogao iskusiti su mnogobrojna pitanja stručnjaka iz raznih područja, od znanstvenika do studenata ili tek pukih istraživača lokalnih povijesti koji mi gotovo svakodnevnu pišu i konzultiraju se oko raznih podataka koje su pronašli u knjigama iz mog serijala Zaboravljena Dalmacija. I zato se radujem što danas putem ove knjige mogu široj publici pokazati komadiće mozaika svog dalmatinskog  Arhiva. Za prezentirati cijelu građu koju imam jednostavno ne bi bilo dovoljno ni 10 ovakvih knjiga, ona možda jednog dana doživi svoju premijeru kao dio fundusa nekog muzeja . Ali ljudi moji nije to ni bitno; bitno je ukazati na vrijednost starih dokumenata, pisama, memoranduma, fotografija, razglednica, itd…Vjerujem stoga  da će ovaj skromni  naslov potaknuti čitaoce na neka nova istraživanja i iznad svega doprinjeti popularizaciji ovakvog oblika kolekcionarstva koje još uvijek pripada jednoj poprilično nepoznatoj sferi.

Iako me mnogi poznaju kako sakupljača razglednica manje je poznato da s isto toliko žara proučavam i stare dokumente i pasionirano ih sakupljam. Jedan dio njih upravo prikazujem po put javno u ovom djelu. Iznimno mi je zanimljiva tematika iseljavanja dalmatinaca od sredine 19. stoljeća po sve do 1930-tih. Potaknuti propašću vinogradarstva, ali i brodarstva tisuće ljudi potražilo je svoju sreću daleko od doma, većinom u prekooceanskim zemljama koje su tada vapile za radnom snagom. Ovu tematiku već neko vrijeme sramežljivo istražujem i želja mi je čim budem mogao napraviti jednu turneju putevima naših iseljenika, od Australije, do Južne Amerike i SAD-a. Bilo bi zanimljivo sabrati sve te priče u jedan impozantan naslov i sanjam novo djelo- enciklopediju dalmatinskog iseljeništva. Građa koju sam prikupio do sada vezana uz ovu temu samo me još više motivira, osobito priče onih koji su sa svega nekoliko kruna krenuli na put u nepoznato, a par desetljeća nakon toga postali milijarderi i neki od najbogatijih hrvata tog vremena . Pasko Baburica jedan je od možda najpoznatijih i imao sam sreću da pronađem za svoju zbirku nekoliko fotografija njega pa čak i pismo s njegovim autografom. Ali imao sam sreću da pronađem i pisma nekih malih i običnih ljudi koji s burnom emocijom pišu najmilijima u domovini. Njihova hrabrost da u tadašnjoj eri, prije 100- 150 godina krenu na put u nepoznato je fascinantna i zaslužuje najveće priznanje. Nisu mogli ni zamisliti da će njihova osobna pisma doživjeti premijeru u jednoj knjizi toliko godina nakon njihove smrti. Ovim činom kao da sam oživio njih i njihove sudbine. Čitava ova tema je vrlo zanimljiva pa sam stoga i posvetio jedno poglavlje knjige samo njoj.

Jedno od poglavlja obrađuje raznu drugu građu, od najstarijih mapa Dalmacije, litografija, pa sve do memoranduma. Svakako senzacionalnim i meni najdražim prikazanim predmetima su fotografije koje sam dobio na dar od velikog hrvatskog kolekcionara i prijatelja Matka Križanca album fotografa Nikolca iz Metkovića i fotografija Vlaha Bukovca koji igra karte u gostima kod obitelji Vranyczanya.  Album s kraja 19. stoljeća od poznate obitelji Nikolac apsolutno je senzacionalan i nepoznat. S čak 46 fotografija podljepljenih na karton ovo je tek drugi tip ovakvog privatnog albuma iz Dalmacije iz tog perioda za koji znam. S fotografija se smiješe vizure Metkovića, ali i niza malih mjesta iz okolice, Vidonja, Prologa, Kule Norinske, Novih sela, Vida, itd. Fotograf Nikolac poznat je i kao izdavač niza razglednica Metkovića i okolice, a u ovaj obiteljski album utkao je posebnu notu ljubavi i pažnje.

Portreti članova obitelji, prijatelja ili tek putnika namjernika koje je možda nehotice odabrao svjedoče o životu građanskog Metkovića tog doba, a autor je bio i toliko mudar da je iznad svake fotografije krajolika i napisao što prikazuje. Na ovaj način dao je iznimnu vrijednost svakoj fotografiji jer bi inače istraživanje istih i motiva koje prikazuju bio mukotrpan posao, a i nerješiva enigma. Album je preko 30 godina bio kod Matka koji mi ga je odlučio pokloniti oduševljen pasijom koju pokazujem prema sabiranju sličnih predmeta. Fotografija Bukovca pak spada također u nikada objavljivane. Pripada razdoblju 1890-tih i slikarevoj zagrebačkoj fazi kada se između ostaloga i druži sa Vranyczanijima, a u katalogu je objavljeno i pismo na više stranica koje slikar šalje barunici Vranyczany. Treba li uopće pomno analizirati i svaki objavljeni dokument u katalogu ili je možda bolje prepustiti ljubiteljima ovakve građe da sami uživaju u njima ?  Možda tek osvrnuti se u ovom tekstu na memorandume. Smatram se možda i jednim od pionira ozbiljnog sabiranja starih memorandumskih računa pa sam htio da u katalogu i objavim neke od najimpozantnijih iz svoje zbirke. Iako sam već pisao blog na tu temu i pokušao dočarati i ovu kolekcionarsku kategoriju nadam se i da će pogled na neke od prikazanih također motivirati kolekcionare da se pomnije pozabave ovom vrstom građe.

Svakako tamo gdje je sve započelo ja ću i završiti ovaj tekst. Stare razglednice. Kao hipnotizirajući divovi lokalpatriotskih uspomena ovi mali papirnati dragulji ipak su od svih grana kolekcionarstva kojima sam se kada bavio za mene najvažniji. Razglednice su me formirale kao sakupljača. Inspirirale da napravim najpoznatiji razgledničarski serijal monografija na ovim prostorima. Za njih pronaći i kupiti sam znao odlaziti na najnevjerovatnija mjesta, putovati tisućama km, ne spavati noćima u iščekivanju da završe aukcije na drugim krajevima svijeta, svađati se i miriti s konkurentima pa i prijateljima, ali i progovarati nepoznatim jezicima. Hahaha, sjećam se jednog od odlazaka na bečki Naschmarkt gdje sam pregovarao s nekim češkim trgovcem antikviteta na njegovom jeziku, iako ga nikada prije u životu nisam progovorio. Prolazeći u jednom trenutku iznimno težak period u svom životu na trenutak sam se morao razdvojiti od većine primjeraka iz svoje zbirke koju sam s toliko strasti oformljivao. Bio sam poprilično uvjeren da se nakon toga više nikada neću moći vratiti na isti kolekcionarski nivo. Srećom ne samo da sam se vratio već sam i nadmašio samog sebe, a cijelo to vrijeme kao da je neka nevidljiva sila na moju adresu slala gotovo svaku raritetnu razglednicu Dalmacije koja se pojavljivala na tržištu. Danas u trenutku pisanja ovog teksta zbirka broji 579 mahom rijetkih razglednica ( u katalogu je objavljeno 500 komada ) i spada među najkvalitetnije koje postoje. Ispunjen ponosom htio sam još jednom s drugima podjeliti ovu dalmatinsku lipotu i trebam li uopće reći koje od 3 poglavlja i 3 zbirke koje prikazujem u katalogu zauzima najviše mjesta u ovom sakupljačkom srcu ? Ovog puta svoju premijeru će doživjeti neki nevjerovatni primjerci nikada do sada publicirani u Hrvatskoj pa ni u mojim knjigama, poput razglednice  Vile Medović u Crkvicama na Pelješcu, koju osobno potpisuje Celestin Medović, znameniti slikar i svećenik. Osobito me raduje činjenica da sam odlučio podjeliti svojih 20 godina iskustva u radu s starim razglednicama pa sam ih na neki način i kategorizirao, odredio im stupnjeve rijetkosti, što će nesumjivo pomoći u radu svim sakupljačima, novim i starim.

I kada bih naposljetku morao reći tek riječ dvije o Dalmaciji iz Arhive jednog kolekcionara rekao bih da je ta knjiga, taj katalog čuvara povijesti tek odraz strasti jednog zanesenjaka. Onog koji uživa pronalaziti i spašavati građu, udahnuti joj neki život i dati neki novi smisao. Upoznati i neke druge ljude s pričom kako se nekada živjelo, kako su izgledala naša sela i gradovi, običaji i ljudi, kako su izgledali tadašnji alati komunikacije i sve ono što je s pojavom društvenih mreža i digitalnog doba predviđeno za ropotarnicu povijesti. Nadam se da će uz kolekcionarska srca doći i do nekih drugih ljudi, koji će zahvaljujući njoj možda otkriti neku novu strast u sebi ili možda i spasiti u zadnji tren neke posebnosti iz kojih ćemo svi skupa moći naučiti nešto novo vezano uz povijest ovih naših prostora.

Igor Goleš