PRIČE IZ DALMATINSKE POVIJESTI
Album tiskan povodom dolaska cara Franje Josipa u Dalmaciju 1875.

U mojim kolekcionarskim snovima ne postoji veća fotografska poslastica s temom Dalmacije koju želim imati od fotografskog rariteta: “Album svjetlopisni s opisivanjem putovanja Nj. Vel.Cesara Kralja Frane Josipa I. kroz Dalmaciu godine 1875˝. Zbog svoje rijetkosti je malo poznat današnjim generacijama, čak i u kulturnim i povijesnim krugovima. Tijekom mog kolekcionarskog staža uspio sam kupiti svega jednu od 24 fotografije, koliko ih album sadrži. Srećom, nekoliko sam ih dobio na dar od dobrih ljudi koji poštuju moju sakupljačku strast i želju sačuvati sve komadiće zaboravljene Dalmacije. Ipak, još uvijek sanjam da ga imam kompletnog u zbirci.

Najbolji opis ovog foto-zapisa pročitao sam na mrežnoj stranici Gradske knjižice u Zadru i prenosim njegove djeliće. Tekst nije potpisan pa ne znam ime autora, ali čestitam mu na ovako opširnoj analizi djela i njegovog nastanka. Znam za svega tri kompletna albuma sačuvana u Hrvatskoj, ali nije isključeno da ih ima još u nepoznatim, privatnim zbirkama.Visina Albuma svjetlopisnog je 38 cm, a širina 28 cm. Sadrži ukupno 24 albuminske fotografije velike približno 27×19,5 cm, s tim što su na zadnjoj fotografiji kopirana četiri negativa 14×10 cm. Popratni tekst je pisan trojezično, na hrvatskom, talijanskom i njemačkom u nakladi autora Nikole Androvića i Josipa Marka Goldsteina u Zadru.Tvorci ovog albuma, fotografi Andrović i Goldstein, snimajući u travnju 1875. posjet cara Franje Josipa Dalmaciji i njegovo putovanje Pokrajinom, postali su poznati i kao autori prve fotoreportaže u povijest hrvatske fotografije.

Bio je to pravi pothvat. Pratiti cara gotovo mjesec dana na putu od Zadra do Kotora, ustrojiti prijevoz snimatelja i opreme, osigurati smještaj, snimanje, laboratorijsku obradu te, konačno izradu određenog broja albuma s fotografijama neuobičajeno velikog formata, sve je to zahtijevalo krupna ulaganja na duže vrijeme. Dakako, Andrović i Goldstein nisu bili vođeni povijesnim značajkama već poslovnim interesom. Nakanili su od snimljena gradiva napraviti album za tržište. U lipnju i srpnju 1875. pozvali su javnost na predbilježbu: „U prošlome broju izašao je pretplatnički listić za ilustrirani fotografski album o putu Njegova Veličanstva Dalmacijom, a koji će ovdje ugledati svjetlo dana  marom fotografskog studija Andrović-Goldstein.

Ne vjerujemo da ćemo pogriješiti, imajući u vidu čestitost i sposobnost kojom je gosp. Andrović na vrijeme obavio sve pripreme, ako javnosti toplo preporučimo da se predbilježi u velikome broju za to djelo koje će zacijelo biti dostojno preuzvišene osobe i naše plemenite zemlje”. Upustiti se ondašnjom fotografskom tehnikom i tehnologijom u snimanje događaja s mnoštvom i metežom na otvorenom prostoru, bila je prava pustolovina, a prije Androvića i Goldsteina ništa slično nije snimljeno u hrvatskoj fotografiji.

Prvi su se albumi ograničavali na portrete (Franjo Pommer, Fotografične slike naših narodnih spisateljah, 1856.), pejzaže (Ivan Standl, Jurjaves, 1867.; Fotografične slike iz Hrvatske, 1871.) i arhitekturu (Tomaso Burato, Albo della ducale citta di Zara, 1875.). Velike pučke svetkovine na otvorenom prostoru prvi se put javljaju u Albumu svjetlopisnom. Istina, sve je to snimljeno na takav način da se može samo uvjetno nazvati reportažom. Snimatelji su, na primjer, pedantno zabilježili cijelo carevo putovanje Dalmacijom i sva ‘pučka uzradovanja’, ali samoga cara i pratnju nisu uspjeli zaustaviti pred svojim glomaznim aparatom. Iako bi jedna od mrlja na pozornici na Poljani u Šibeniku trebala označavati Njegovu Visost, ne može se ni vidjeti dobro, a još manje pouzdano tvrditi. Umjesto cara obilno su snimane ‘veličanstvene svetkovine’.Snimatelji su pratili cara na cijelome putu u Zadru, Šibeniku, Splitu, Sinju, Omišu, Hvaru, Visu, Dubrovniku, Kotoru, Risnu, Perastu i Dragalju. Car je sa svitom posjetio i slapove Krke, ali na slici nema ni njega ni svite. Nema nikoga. Samo slapovi kao mjesto ‘dostojno njegove nazočnosti’. Slapovi nisu slučajno prikazani na dvjema slikama, bez obzira na to što nije snimljen posjet cara. Građanski je stalež bio neizmjerno ponosan na njihovu izvanrednu ljepotu i dobro je shvaćao veličinu njihovih turističkih potencijala.

Trčanje alke u Sinju npr. nije se moglo snimiti zbog tehničkih razloga pa je snimljeno mnoštvo okupljeno oko prostora za trčanje, a na drugoj slici alkari s konjima i momcima ispod sinjske utvrde. To načelo sugestije često je korišteno u Albumu: brodovi pod galama u šibenskoj luci, slavoluk s mnoštvom na Solinskoj cesti u Splitu, ulazak kočija u Dubrovnik, slavoluk u Hvaru itd. Formula se osobito često ponavlja u Boki Kotorskoj kojoj je posvećeno dosta prostora, ne samo zbog njezine vizualne atraktivnosti već, zacijelo, i zbog Androvićeva sentimentalnog odnosa prema njoj. Album svjetlopisni ne pati od početničkih slabosti takve vrste nakladništva.To je djelo vrlo čvrsta i dosljedno provedenog koncepta. Uz vješt način snimanja svečanih dočeka cara, ukazivanja na bogatu arhitektonsku baštinu i na prirodne ljepote Pokrajine Dalmacije autori su spretno iskoristili prigodu skrenuti pozornost na njezina moderna gospodarska pregnuća, manifestirana modernizacijom ceste i mosta ispred Kopnenih vrata, gradnjom Nove obale u Zadru ili porinućem trgovačkoga broda u Dubrovniku. Album je zapravo pun fotografskih, dokumentarnih i likovnih potankosti, ali praktično nepoznat kulturnoj javnosti. Nije poznato kada se Album svjetlopisni pojavio na tržištu niti kakav je bio odziv na predbilježbu, ali se zna da su autori u lipnju 1876. darovali po jedan reprezentativan primjerak caru Franji Josipu i careviću Rudolfu. Bilo bi suvišno upuštati se u nagađanje zašto su toliko kasnili s izradom albuma.

Iz carskoga je kabineta 6. kolovoza 1876. upućeno pismo zadarskome Namjesništvu u kojemu piše: „Prema previšnjem nalogu njegova carskoga, kraljevskoga i apostolskoga veličanstva imam čast prenijeti molbu upućenu caru i prijestolonasljedniku u kojoj zadarski fotografi Andrović i Goldstein mole da se primi njihov album na spomen puta njegove visosti u Dalmaciju, s molbom da nam javite svoje mišljenje o tome koliko bi trebalo taj album platiti“. U namjesničkom odgovoru stoji: „Nikola Andrović u Zadru i njegov ortak Goldstein izradili su album s 24 slike i tekstom na talijanskome i hrvatskome jeziku kao uspomenu na put njegove visosti cara u Dalmaciju 1875. Te slike prikazuju pojedine krajeve, prikazuju dolazak carev u Zadar, Šibenik, Split, Dubrovnik i Kotor, prikazuju svečanosti koje su održane u njegovu čast u Zadru i Šibeniku i sl. Nakana je pohvalna, pa sve ako nije uvijek jasna, ipak se vidi lojalna svrha te publikacije i dobro je da su napravljene slike na spomen o carevu putu. Smatram kako bi im trebalo platiti 100 forinti ili 20 zlatnih dukata“.

Posebnim, povjerljivim postupkom zatraženo je mišljenje kotarskog poglavara Zadra, koji je 20. rujna 1876. izvijestio: „Nikola Andrović uživa vrlo dobar glas i njegovo je ponašanje u svakome pogledu hvale vrijedno. Vlasnik je ljekarne, koju sam vodi, osobno natprosječne kulture, inteligentan kemičar i tehničar, te vrlo dobra imovinskoga stanja. Gospodin Goldstein je fotograf koji vodi Androvićevu fotografsku radionicu. Prilično inteligentan i dobra ponašanja, ali nema vlastite imovine“. Konačno, 7. listopada iz Beča javljaju: „Njegova visost car primio je po jedan primjerak albuma koji su sastavili Nikola Andrović i Goldstein na spomen careva putovanja u Dalmaciju, za njegovu privatnu knjižnicu i za njegovu visost prijestolonasljednika te u znak zahvalnosti odobrio iznos od 20 zlatnih dukata.

Velika čast za ova dva pionira dalmatinske fotoreportaže, možemo samo zamisliti njihovo ushićenje kada su svoj album predali Caru, a uz to dobili i ovako širokogrudnu nagradu za svoj rad i trud. Želim vam da uživate u ovih nekoliko fotografija iz albuma koje pripadaju mojoj zbirci Zaboravljene Dalmacije i nadam se da ću jednog dana imati sreću napisati i blog o tome kako je album upravo stigao u nju. Vjerujem da me čeka na nekom tavanu, u nekoj prašinom posutoj i zaboravljenoj biblioteci, a u čast našeg skorog susreta pišem i posvećujem mu ovaj blog.

Igor Goleš

BLOG
ZABORAVLJENA DALMACIJA DANAS
Pogled na djela velikog kipara Ivana Meštrovića
ZABORAVLJENA DALMACIJA DANAS
Rič dvi o kolekcionarima dalmatinskih starih kartolina
ZABORAVLJENA DALMACIJA DANAS
Sakupljanje starih memorandumskih računa iz Dalmacije