PRIČE IZ DALMATINSKE POVIJESTI
Spužvarstvo u Krapnju

Otočić Krapanj slovi kao najmanji i najniži naseljeni otok na Jadranu, a od kopna ga dijeli samo 300 metara. Tradicija lova na spužve na Krapnju seže od kraja 17. st., dok prvi zapis o lovu spužava na hrvatskoj obali datira iz 1522. godine, a u njemu se spominje vađenje spužava dvojice Zlarinjana za trgovca iz Šibenika koji ih je potom prodavao u Veneciji.

  Razglednica Krapnja iz 1914.

A kako je sve zapravo započelo na Krapnju?

Krajem 17. stoljeća s otoka Krete na otok Krapanj došao je služiti u tamošnji samostan fra Antun koji je  s vremenom mještane naučio brati i čistiti spužve, te je i  organizirao prodaju u Veneciji. U samim začecima lova, spužva (spuga) se vadila samo ostima na manjim dubinama da bi se kasnije polako uvodili i ronilački aparati. Krajem 19. st. posadu za lov na spuge činilo je oko 8 ljudi od kojih su samo dva do tri člana posade bili ronioci, dvojica veslači, dvojica su radila na pumpi za zrak, dok su dvojica gazila, prala i sušila izvađene spužve. Tada je lov spužava bio zabranjen svake treće godine kako se ne bi devastirala njezina staništa.

Godine 1911., spužvari otoka Krapnja sa 16 ronilaca, 6 ronilačkih aparata i 30 brodica osnovali su spužvarsku zadrugu. Zbog nepovoljnih ratnih gubitaka koje je uzrokovao Prvi svjetski rat, od pomorske uprave spužvari su primili financijsku pomoć, te je 1930. godine na Krapnju počela raditi mala radionica za obradu spužava.

 Sabiranje spužvi, razglednica, 1938.

Danas na  Krapnju djeluje svega nekoliko posada za lov spužvi, a modernizacija je donijela i otvaranje manje rafinerije za obradu koja se nekad obavljala ručno. Krapljani kažu kako se spuge počinju loviti kad se prvi put na početku ljeta začuju cvrčci, a lovi ih se do listopada. Zimi se ne bi smjele dirati jer im tada traje proces obnove i razmnožavanja. Jako su ponosni na svoju tradiciju i naglašena je svugdje, od prvog stupanja na otok gdje je sve u znaku spužve. Za obilazak ovog otočića, uz nezaobilazan posjet samostanu, potrebno je svega par sati i svakako ga preporučujem zbog njegove karizme i posebnosti, ali i blizine kopna. Vožnja od Brodarice traje desetak minuta, a na njemu ćete osjetiti dašak one prave, istinske Dalmacije.

 

Igor Goleš

BLOG
PRIČE IZ DALMATINSKE POVIJESTI
Dalmatinac Ivan Peratrovich na Aljaski
PRIČE IZ DALMATINSKE POVIJESTI
Put dalmatinki u iseljeništvo
PRIČE IZ DALMATINSKE POVIJESTI
DALMATINAC TROJAN DRVENICA I GRB AUSTRALIJE