ZABORAVLJENA DALMACIJA DANAS
Otkrivene senzacionalne fotografije sela Slivno Ravno iz 1910.

Vruće ljetno popodne. Stiže poziv iz Zagreba, a na ekranu ime mog dragog prijatelja Marija Talajića… Hm, mora biti neka senzacionalna kolekcionarska vijest. Mario, naime, nikada – ali baš nikada ne zove u popodnevnim satima… javljam se, a s druge strane drhtavi glas:“Igore u Zagrebu su upravo pronađeni stakleni negativi Slivna Ravnog Svjetlotiskarskog zavoda Rudolfa Mosingera”. Gotovo padam sa stolice. Ovakvi se pronalasci kolekcionaru starih razglednica i fotografija dogode jednom u životu i ravni su dobitku na lotu.
Slivno Ravno maleno je selo iznad Komarne, danas najpoznatije po vinariji Rizman iz koje se pruža možda i najljepši pogled na današnji velebni Pelješki most. Prije sto godina bilo je to jedno sasvim uobičajeno dalmatinsko selo… Dislocirano, izvan glavnih puteva pokrajine Dalmacije ono i nije bilo baš marketinški zanimljiva fotografska meta, stoga su rijetko fotografi dolazili snimati ga. Kao rezultat toga danas su poznate svega 3 razglednice Slivna Ravnog tiskane do 1918., a do 1945. niti jedna jedina. Stoga i ne čudi što je svaka fotografija ovog sela i okolice iz tog razdoblja izniman raritet i pobuđuje ogromnu pozornost.

Mario Talajić i njegov kum Zlatko Hužek već nekoliko desetljeća sakupljaju sve što je povezano s neretvanskim krajem i smatraju se najvećim autoritetima na tom polju. Stoga se i događa da gotovo svaki antikvarni pronalazak u Hrvatskoj vezan uz Metković i dolinu Neretve bude ponuđen upravo njima. To se dogodilo i ovaj put. Jedan trgovac antikvitetima je iščupao ovu kutijicu s negativima iz neke tajne špiljice s blagom i odmah nazvao Marija. Nije mu trebalo dugo za odlučiti da će je kupiti jer ovakve prilike se rijetko pružaju. Bilo bi zanimljivo vidjeti njegovo lice dok je preuzimao ovu kutiju i s blagom i nosio je kući.Eee, znam taj osjećaj, kolekcionarsku ekstazu kada srce kuca 200 na sat, dlanovi i lice sepreznojavaju, a mozak je teleportiran u kolekcionarski raj. Reći ćete… vi kolekcionari niste normalni! Pa tko je i rekao da jesmo jer da smo normalni nikada ne bi ulagali toliki rad i trud u formiranje zbirki, žrtvujući vrijeme i ogromnu energiju u traganju za onim što većinu ljudi uopće ne zanima. Ok, možda riječ ̋žrtvovati ̋ i nije najbolja jer mi uživamo u tome štoradimo, vječno žudeći za upravo ovakvim trenucima kada ćemo otkriti nešto neviđeno. A upravo to je ovih 12 staklenih negativa na kojima se nalazi šest različitih motiva Slivna Ravnog i obližnjeg Smrden grada.

Većina motiva je objavljena na nekoliko razglednica Slivna koje je Mosinger tiskao otprilike 1910., i ove razglednice su toliko rijetke da danas znamo za svega nekoliko sačuvanih primjerka u privatnim zbirkama. Rudolf Mosinger je krajem 19. i početkom 20. stoljeća bio jedan od najvećih izdavača razglednica u Hrvatskoj. Svjetlotiskarski zavod je utemeljio 1899., a u hrvatskoj fotografiji ostaje zapamćen kao prvi hrvatski fotograf koji je upriličio samostalnu izložbu. Tiskao je razglednice gradova iz čitave Austro-Ugarske Monarhije. Njegove serije razglednica su iznimno dokumentarne, prikazuju mahom ljude, hotele, restauracije, trgovine, crkve, svetišta… što i odaje izvanredan poslovni duh autora. Vjerojatno, on nije ni čekao da mu netko naruči izradu razglednica već je nudio svoje usluge ciljano pojedinim poduzetničkim strukturama tog doba. Između njih se, naravno, ističe crkveni krug. Zanimljivo je da je Mosinger tiskao više od 10 000 razglednica s područja Hrvatske. Veliki dio njih sam imao priliku vidjeti u zbirki Bogavčić u Zagrebu. Riječ je o produktu tridesetogodišnjeg sakupljanja svega vezanog uz ovog izdavača i u samoj zbirki, među tisućama razglednica prepoznatljivog loga ateljea Mosinger, tek je 30-ak onih iz Dalmacije. Prikazuju svetište Gospe Lurdske u Vepricu (4 kom.), Gospu Lurdsku u Blatu na Korčuli (2 kom.), crkve u Gornjem Selu na Šolti (2 kom.), oltare crkava u Splitu (2 kom.), oltar crkve u Tijarici (1 kom.)… Ovakve razglednice se u pravilu pojavljuju na tržištu jednom u 10 ili čak 20 godina pa bi vam ovi podaci donekle trebali rasvijetlili koliko su rijetke i vrijedne. Upravo zbog toga se pronalazak bilo kojeg staklenog negativa iz ovoga ateljea može nazvati senzacionalnim, osobito ako se na njemu nalaze motivi koje autor nije upotrijebio kao predloške za razglednicu i apsolutna su nepoznanica. Gdje je zapravo završio veći dio fundusa iz ovoga ateljea nije poznato, vjerojatno je većina uništena i periodično se pojavi tek poneka kutijica, poput ove – čuvana u nekim privatnim zbirkama desetljećima. Ono što je izvanredno kod staklenih negativa je to što se razvijanjem motiva s njih mogu dobitifantastične fotografije, mnogo bolje od onih otisnutih na razglednicama od prije stotinjak godina.

Tko je zapravo zaslužan za dolazak Mosingera osobno ili nekog od njegovih pomoćnika u Slivno Ravno? Po mojemu mišljenju mogući inicijator dolaska i izrade razglednica je bio lokalni svećenik o čemu možda najbolje svjedoče i motivi sa samih fotografija. Na većini možemo vidjeti njega i lokalno stanovništvo. Sličan primjer imamo u Gornjem Selu na Šolti gdje izradu Mosingerovih razglednica naručuje don Mirko Galvagni, svećenik i kolekcionar razglednica.


Najvrjedniji do staklenih negativa koji su danas dio zbirke Talajić za mene su svakako oni sprikazom Smrden grada. Ova utvrda se nalazi iznad mjesta Klek uz stari put koji je spajao dolinu Neretve s Dubrovačkim primorjem. Današnji ostaci utvrde sagrađeni su krajem 17. stoljeća na mjestu nekadašnje utvrde iz srednjeg vijeka koju su Mlečani preoteli od Osmanlija 1689. U bezuspješnom višednevnom pokušaju povrata utvrde poginulo je mnoštvo turskih vojnika. Neugodni mirisi koji su se širili od mrtvih tijela ostali su toliko zapamćeni da je utvrda dobila naziv – Smrden grad. Ova danas malo poznata utvrda je poprilično zapuštena, istočni zid je gotovo totalno porušen dok je crkvica iz 18. stoljeća izvrsno očuvana. Kula uz put je derutna, a iz nje putnike namjernike pozdravlja stablo smokve čije grane su pronašle put do svjetla kroz kamene zidove. Nadam se da će ova fascinantna utvrda u skoroj budućnosti biti renovirana i vratiti negdašnji sjaj. Upravo Mosingerova fotografija Smrden grada snimljena s istoka pruža izvanredne smjernice za konzervatore kako je utvrda izgledala na početku 20. stoljeća. Pogled koji se pruža s ovog lokaliteta je neopisiv, a opća renesansa ovih krajeva koja je započela vinogradarskim pozicioniranjem Komarne, te izgradnjom Pelješkog mosta samo su dodatni motivi da se nadležni probude i Smrden grad učine mnogo poznatijim nego što je danas. Jedan od pionira hrvatske fotografije – Rudolf Mosinger i lokalni svećenik su prepoznali taj potencijal mnogo ranije – daleke 1910. Ako Marijov pronalazak Mosingerovih staklenih negativa ovih krajeva doprinese promjenama i navede na razmišljanje tada će i naša kolekcionarska srca biti presretna.

Igor Goleš

BLOG
PRIČE IZ DALMATINSKE POVIJESTI
Album tiskan povodom dolaska cara Franje Josipa u Dalmaciju 1875.
ZABORAVLJENA DALMACIJA DANAS
Otkrivene senzacionalne fotografije sela Slivno Ravno iz 1910.
ZABORAVLJENA DALMACIJA DANAS
Šipanski ljetnikovci