Rezultati klimatoloških istraživanja sredinom XIX stoljeća pokazali su izvrsna svojstva hvarskog podneblja, pogodnog za liječenje raznih bolesti a posebno onih dišnih organa. Zahvaljujući Franzu Ungeru, botaničaru iz Graza, ubrzo se rodila ideja da se ove pogodnosti iskoriste te se u Hvaru osnuje zdravstveno-higijenska ustanova. Godine 1868. Osniva se Higijeničko društvo u Hvaru (Societa’ igienica di Lesina) čime počinje era suvremenog turizma.
Prvi hotel uređen je u iznajmljenoj kući na južnoj strani hvarske pjace a imao je 13 jednokrevetnih soba s grijanjem i restoran. Međutim, zadatak Higijeničkog društva je bio gradnja suvremenog lječilišnog hotela. Kako Društvo nije imalo dovoljno novca za njegovu izgradnju obratilo se Bečkom dvoru za novčanu pomoć, izrazivši želju da kraljica Elizabeta bude pokroviteljica te da budući hotel nosi njeno ime. Izgradnja je započela 1881. godine na mjestu nekadašnje kneževe palače ali zbog vječitog nedostatka sredstava radovi su se nepredviđeno otegli. Prvi dio hotela bio je dovršen 1898. godine te svečano otvoren 1. travnja 1899. Te iste 1898. pojavljuje se prva razglednica Hvara ukrašena crtežom palme i agave dočaravajući tako primatelju mediteranski ugođaj i blagost hvarske klime zbog koje će ga rado nazivati „austrijskom Madeirom“ . Na gornjem dijelu razglednice dominira veduta Hvara gledana sa Paklinskih otoka a u lijevom dijelu Loggia i kneževa palača koja je u to vrijeme već bila porušena radi gradnje hotela.
Osim tiskanja promidžbenih letaka i oglasa u austrijskim časopisima, hvarski su hotelijeri ubrzo uvidjeli mogućnost promidžbe hvarskog turizma putem razglednica. Česti su motivi bili: Franjevački samostan, katedrala sv. Stjepana, palača Paladini, Arsenal, tvrđava, crkva sv. Marka, Loggia, idilični zalasci sunca ali i novootvoreni hoteli.Na jednoj se razglednici vidi prvoizgrađeni dio hotela Carice Elizabete, koji je sudeći po ljudima koji poziraju ispred hotela i na prozorima, već po otvaranju bio dobro popunjen. Gradnja je završena 1903. a hotel je imao 26 soba sa 35 ležaja, kupaonice, blagovaonicu i kavanu (Cur-salon) u staroj gradskoj Loggi. U Cur-salonu se mogao prelistati domaći i strani tisak, zaigrati karte ili biljar a priređivali su se koncerti, plesovi i predavanja.
Početkom XX stoljeća Higijeničko društvo i hotel uspješno su poslovali. Gosti su ponajviše dolazili sa područja Austro-ugarske monarhije (uže Austrije, Česke i Mađarske) ali i iz drugih zemalja koji su svoje hladne zime zamijenili blagim hvarskim.
Nakon prvog svjetskog rata Higijeničko društvo upada u teškoće te 1918. hotel Kraljice Elizabete prodaje Milanu Čanku koji ga preimenuje u Hotel Grand Palace . Nekoliko godina kasnije gasi se Higijeničko društvo a Hvar uz zimski i zdravstveni turizam sve više postaje poznat po ljetnom, kupališnom turizmu. Uređuju se gradski parkovi, obale, plaže, a 1927. gradi se kameno gradsko kupalište i otvaraju hoteli Slavija i Overland. Godinu dana kasnije, Hotel Grand Palace prelazi u vlasništvo Višanina Roka Bradanovića i zove se Hotel Palace.
Napredak tehnologije omogućio je Hvaru da postane ono o čemu su utemeljitelji Higijeničkog društva mogli samo sanjati: svjetski poznata turistička destinacija koja svake godine bilježi porast broja posjetitelja. Danas u doba interneta i smartphonova rijetko tko već šalje razglednice a slike Hvara jednim klikom u par sekundi pređu s jedne strane Zemljine kugle na drugu. Za razglednice još mare samo strastveni kolekcionari bježeći iz užurbane svakodnevnice u potrazi za nekim davnim romantičnim vremenima…
Siniša Matković Mikulčić