PRIČE IZ DALMATINSKE POVIJESTI
Franz Ferdinand u Metkoviću

Daleke 1914. započeo je I. svjetski rat atentatom na austrougarskog nadvojvodu Franza (Franju) Ferdinanda u Sarajevu. Ovaj događaj  učinio je na trenutak maleni dalmatinski gradić Metković centrom svijeta jer je svjedočio posljednjim danima života prijestolonasljednika, ali ga i nedugo potom mrtvog ispratio na posljednje počivalište u Beč.

Trasa njegovog putovanja za Sarajevo vodila  je upravo preko Metkovića gdje je njegov  dolazak fotografirao metkovski fotograf Jure Nikolac koji nije mogao ni slutiti da će par dana nakon tog dana  dočekati  nadvojvodu i njegovu suprugu na željezničkoj stanici u Metkoviću u mrtvačkim kovčezima. Tada nastaje još nekoliko fotografija koje prikazuju posljednju počast te ukrcaj ljesova Franza Ferdinanda i njegove supruge Sofije Chotek na brod Dalmat. Nikolac je nekoliko tjedana kasnije, 10 najboljih fotografija tiskao kao razglednice (u formi prigodnog  bloka) čime je htio obilježiti  ovaj događaj.  Danas je taj blok jedna od najelitnijih serija dalmatinskih razglednica zbog višestrukog povijesnog i dokumentarnog značaja i male tiraže, te je vrlo  rijedak i tražen među kolekcionarima razglednica, a zna se za samo dva sačuvana kompleta u izvornom obliku. Razglednice iz ove serije  prvi put u Hrvatskoj objavljene su u monografijama iz serijala Zaboravljena Dalmacija.

   Ukrcaj lijesova na Dalmat

A sam događaj?  Kako je došlo do atentata u Sarajevu?

Franjo Ferdinand krenuo je iz Beča za Sarajevo 23. lipnja 1914. godine, posebnim vlakom do Trsta. Potom je vojnim brodom SMS Viribus Unitis doplovio do ušća Neretve, da bi se onda ukrcao na jahtu Dalmat (kasnije znana kao Istranka) kojom je doplovio do Metkovića gdje mu je bio pripremljen svečani doček. U Metkoviću ga je dočekao posebni vlak kojim je krenu za Sarajevo u koje je doputovao 25. lipnja te je sa suprugom Sofijom odsjeo u hotelu Bosna na Ilidži. Osiguranje Franje Ferdinda u Sarajevu bilo je minimalno, oko 120 policijskih službenika zaduženih za njegovu sigurnost.  Sofija je bila oduševljena dočekom u Sarajevu. Ona je putovala vlakom preko Budimpešte i Slavonskog Broda, te joj je na svim stanicama bio priređen svečani doček. Dok je nadvojvoda bio zauzet državničkim dužnostima, Sofija je posjećivala sarajevske škole, crkve i dobrotvorne ustanove.

Cvijeće za Franza i Sofiju 

Po službenom planu, od 28. lipnja 1914., Franjo Ferdinand je trebao službeno posjetiti Sarajevo prijepodne, a poslijepodne je već trebao napustiti grad i vratit se preko Metkovića brodom kući. Cjelokupan program njegovog posjeta, s točnim mjestima koja će povorka obići,  dan ranije je objavio list Bosanska pošta. Saznavši rutu povorke, atentatori, pripadnici terorističke organizacije Mlada Bosna raspodijelili su se na nekoliko lokacija. Cilj ove tajne organizacije bio je pobunama i  atentatima zbaciti austrougarsku vlast u Bosni i Hercegovini.

Iako je prvi pokušaj napada ručnom bombom to jutro nadvojvoda preživio, ipak je nastavio s protokolom došavši do gradske vijećnice gdje je trebao poslušati pozdravni govor. No, uzbuđeno je kritizirao gradonačelnika Sarajeva  Fehrima Čurčića izjavivši: Gospodine gradonačelniče, došao sam ovdje u posjet, a na mene bacaju bombe. To je nečuveno. Tek nakon što mu je grofica Sofija prišapnula nešto u uho, Franjo Ferdinand se donekle smirio i dopustio gradonačelniku Čurčiću nastaviti s govorom. Službenici i pripadnici pratnje prijestolonasljednika nakon govora su raspravljali što dalje učiniti. Franjo Ferdinand i Sofija naposljetku su odustali od službenog plana i odlučili da će u bolnici posjetiti žrtve bombaškog napada.

 Odlazak Dalmata iz Metkovića

Na putu prema bolnici vozač je pogriješio te morao zastati i krenuti unatrag. Upravo taj trenutak iskoristio je atentator Gavrilo Princip zapucavši te pritom pogodivši i Franza i Sofiju koji su nedugo nakon toga preminuli. Kakav šok i nevjerica za sve prisutne. Atentatori su odmah uhvaćeni i ubrzo osuđeni.

Tijela Franje Ferdinanda i Sofije 30. lipnja 1914. su vlakom prenesena do Metkovića, ukrcana na jahtu Dalmat koja ih je Neretvom prevezla do ušća gdje su prenesena na SMS Viribus Unitis, do Trsta, a potom i natrag do Beča. Sve što je uslijedilo, dobro je poznato u svjetskoj povijesti, nitko nije mogao  ni slutiti da će ovaj događaj dovesti do početka I. svjetskog rata i milijuna mrtvih.

 

Igor Goleš

 

BLOG
PRIČE IZ DALMATINSKE POVIJESTI
Dalmatinac Ivan Peratrovich na Aljaski
PRIČE IZ DALMATINSKE POVIJESTI
Put dalmatinki u iseljeništvo
PRIČE IZ DALMATINSKE POVIJESTI
DALMATINAC TROJAN DRVENICA I GRB AUSTRALIJE