PRIČE IZ DALMATINSKE POVIJESTI
Ante Ružić-Baćo

Ante Ružić-Baćo ( 1882-1936.), bio je splitski atlet, trkač-maratonac, osobenjak i izdavač humorističkih listova . Još jedna osoba koja je svoje priznanje dobila u Tv seriji ˝Velo misto˝, Miljenka Smoje. Tamo možemo u nekoliko scena vidjeti Baću kako trči splitskim ulicama, izazivajući ushite oduševljenih građana, ali i podsmijeh nekih koji nikako nisu mogli shvatiti zašto netko toliko može trčati bez ikakvog cilja?

 

 Razglednica iz 1920-tih s likom Bače

Baćo se počeo isticati upravo dugačkim trčanjima po splitskim ulicama koji su trajali satima, ili je trčao od Splita do Solina, Klisa, Sinja, Trogira, Dugog Rata i Omiša, te od Drniša i Knina.

 

Sa trčanjima je počeo 1905. godine kao dvadesetrogodišnjak, a redovito je trčao na proslavama Sudamije, a to je radio redovito do tridesetih godina 20.-tog stoljeća.

Po Splitu se pričalo kako je Bačo trčao u Americi, Engleskoj, Austriji, Češkoj, Mađarskoj, Italiji, i Francuskoj. Ali zna se da su prve prave trke Baće  s lokalnim konkurentima bile oko fontane popularno nazivane u Splitu ˝ Bajamontuša˝ pa i na Rivi. Slijedila je čuvena trka s feratom do Sinja 27. rujna 1908. godine kada je dionicu od Splita do Klisa pretrčao 15 minuta brže od ˝Rere˝ o čemu je dobio potvrdu željezničke stanice Klis i načelnika Klisa, a za to je dobio i 200 kruna milodara ili nagrade. Nakon nje usljedila je čuvena domaća  utrka sa konjem Sokolom u kojoj je naravno Baćo pobijedio, a  konj Sokol je bacio pjenu na usta  i jedva ostao živ.

 Razglednica tiskana u čast veličanja Bačinog pothvata u Južnoj Americi 

1916. Baćo trči po Rivi i unatrag sa karijolom. Lokalni novinski komentator je ovako prokomentirao taj neuobičajeni spektakl: ˝Nije toliko čudno gledati Baću kako trči, koliko onaj okupljeni svijet koji je prodangubio puna tri sata˝.

Razglednica iz 1920-tih s likom Bače 

 

Koliko je bio voljen i popularan u Splitu najbolje govori podatak o tome da je tiskano  nekoliko razglednica s njegovim likom, a jedna čak i s likom njegovog sina, koji je također trčao skupa s ocem.  Svakako jedna od najzanimljivih razglednica  je ona koja prikazuje Baču nakon još jedne utrke s konjem i to ni manje-više nego u Južnoj Americi. Ne postoje nikakvi pouzdani dokazi o tome da je fotografija zaista tamo i snimljena, kao ni dokazi da je Bačina noga ikada kročila na tlo Južne Amerike. Dapače, čak se po Splitu govorkalo i da je scenografija za ovaj događaj pripremljena u obližnjem Vranjicu. Bačo, istančanog smisla za humor , koji je između ostalog iskazivao i uređujući splitske humoristične listove, vjerojatno se našalio malo s milim mu sugrađanima i dao na značaju sebi, njima, ali i voljenom gradu. Zar nije lijepo da Split ima svjetskog prvaka u trčanju, toliko moćnog da i konje ostavlja iza sebe?  Pravu istinu vjerovatno nikada nećemo saznati…

Igor Goleš

BLOG
PRIČE IZ DALMATINSKE POVIJESTI
Dalmatinac Ivan Peratrovich na Aljaski
PRIČE IZ DALMATINSKE POVIJESTI
Put dalmatinki u iseljeništvo
PRIČE IZ DALMATINSKE POVIJESTI
DALMATINAC TROJAN DRVENICA I GRB AUSTRALIJE