PRIČE IZ DALMATINSKE POVIJESTI
Viška bitka 1866.

Pomorska bitka kod Visa zbila se 20. srpnja 1866. godine u Jadranskom moru, u blizini otoka Visa . U njoj su se sukobile mornarice Habsburške Monarhije i Kraljevine Italije.

Bitka je završila pobjedom habsburške mornarice, a bila je dijelom austro-pruskog rata. U tom ratnom sukobu Kraljevina Italija bila je saveznica Pruske. Talijanski interes je bio zauzimanje bivših mletačkih posjeda na istočnojadranskoj obali koji su mirom u Campo Formiju 1797. godine pripali Habsburškoj Monarhiji.

 

 Viška luka na razglednici iz 1905

Ovo je bila prva velika pomorska bitka u kojoj su sudjelovali oklopljeni brodovi i brodovi na parni pogon. Također, to je i prva bitka u svjetskoj povijesti u kojoj su se dvije oklopljene flote sukobile na otvorenom moru. Jednako tako, bila je jedna od zadnjih, ako ne i zadnja bitka, koja je koristila probijanje broda kljunom kao ratnu taktiku, tehniku koja se koristila još u doba Ilira, u ranom starom vijeku.

Austrijsku flotu predvodio je Wilhelm von Tegetthoff, dok je zapovjednik talijanske flote bio grof Carlo di Persano.

Budući da su na austrijskoj strani sudjelovali brojni hrvatski mornari (od 7.871 mornara bilo je oko 5.000 Hrvata), važna posljedica austrijske pobjede pod Visom bilo je odbacivanje naklonosti prema Italiji i buđenje hrvatske nacionalne svijesti u Dalmaciji.

  U čast viške bitke, razglednica iz 1899.

 

 Proslava 40. godišnjice Viške bitke 

Cilj talijanske ratne mornarice bio je ostvarivanje prevlasti nad Jadranom, što je vidljivo iz instrukcija koje je 5. lipnja 1866. talijanska vlada dala admiralu Persanu. U srpnju je donesena odluka da se zauzme otok Vis. Dana 16. srpnja isplovila je talijanska flota od 28 ratnih brodova iz Ancone na čelu s admiralom Persanom te kontraadmiralom Vaccaom i viceadmiralom Albinijem. Dan kasnije, Persano je poslao izviđački brod “Messaggero” pod britanskom zastavom do Visa kako bi ustanovio koja su mjesta najbolja za iskrcavanje trupa.

Napad na utvrđenja Komiže i Visa započeo je 18. srpnja, ali talijanska flota u početku nije bila odviše uspješna, jer su utvrđenja bila smještena previsoko nad morem. Nakon toga, napadnuta su unutrašnja utvrđenja viške luke i tvrđava Georg koje su pretrpjela znatne štete.  Tijekom dana nastavljena su silovita bombardiranja komiških i viških utvrđenja, ali zbog njihova žestoka otpora Persano i njegovi časnici nisu se usuđivali izvršiti iskrcaj vojnika na otok.

Prikaz borbenih formacija

Dana 20. srpnja talijanska flota je obustavila napade na otok i postrojila se u formaciju očekujući dolazak austrijske mornarice.

Austrijsko zapovjedništvo bilo je svjesno da je talijansko brodovlje brže i bolje naoružano, pa su odlučili nastojati izbjeći artiljerijsku vatru i čim prije približiti se talijanskoj floti, kako bi neprijateljske brodove napali kljunovima. Austrijska flota brojila je 27 brodova, 57.344 t deplasmana, 532 topa i 7.871 ljudi, a talijanska 34 broda sa 86.000 t deplasmana, 645 topa i 10.886 ljudi.

Austrijski admiral Tegetthoff odlučio je ostvariti prednost tako što je napao talijansko brodovlje u klinastoj formaciji i stvorio metež u kojem su brodovi nastojali jedan drugoga probosti kljunom. Njegov brod “SMS Erzherzog Ferdinand Max” zaletio se usred boka talijanskom brodu “Re d’Italia” koji je potonuo za tri minuta zajedno s 400 članova posade. Kad je oko 14.30 eksplodirao talijanski brod “Palestro”, Persano je naredio povlačenje, iako je i dalje bio brojačano superiorniji u odnosu na austrijsku flotu.Dvije talijanske oklopnjače, “Palestro” i “Re d’Italia”, u potpunosti su uništene, dok je na austrijskoj strani najteže stradao neoklopljeni brod “Kaiser”. Iako malobrojnija i slabije opremljena, austrijska mornarica je izvojevala veliku i presudnu pobjedu, dok je talijanska neuspjehom kod Visa propustila ostvariti prevlast nad Jadranom.

   U čast Viške bitke, ulje na platnu, 19.st.

BLOG
PRIČE IZ DALMATINSKE POVIJESTI
Dalmatinac Ivan Peratrovich na Aljaski
PRIČE IZ DALMATINSKE POVIJESTI
Put dalmatinki u iseljeništvo
PRIČE IZ DALMATINSKE POVIJESTI
DALMATINAC TROJAN DRVENICA I GRB AUSTRALIJE